Kolumne

U prošloj kolumni sam pisao o djevojkama i njihovim pravim vrijednostima te kako bi one trebale postati izazov. Ovaj puta pišem, točnije potičem mušku populaciju na prihvaćanje upravo tog izazova. Puno vas se boji, možda ne toliko i boji, koliko vam se ponekad ne da boriti. Odustajete i prije negoli ste započeli. Bitka za žensko srce može (a i mora) biti teška, ali znam da mi to nekad ne kužimo full... Tražimo od cura da ne budu 'lake', a kad nisu, onda nam ne paše i žalimo se kako je teško boriti se za nekoga. E, pa dosta je! Ajmo u napad, može?

Isus Krist očarava ljude svih vremena, i kršćane i nekršćane. Ljudi se pitaju i ispituju, istražuju, tko je zapravo Isus iz Nazareta?! Kako je moguće, da se čitav svijet okrenuo za Njim?! Njegovo rođenje povezuju s velikim zbivanjima u svemiru, s velikim prekretnicama u povijesti i od tada počinju brojati godine novoga doba. Ta novina u povijesti tjera čovjeka na razmišljanje, na izučavanje i stalno traženje odgovora.

On je samo pao. Teškim je riječima ponavljao – jao. Potrčao sam da mu pomognem. Nikad mi nije bilo teško dosad kad bih vidio krv. Danas jest. Liptala je iz nosa. Dotrčala je i jedna žena. Pomogli smo mu da si sjedne. Jednom je rukom bio oslonjen na asfalt u drugoj je još držao štap. Grčevito.  Došao je do nas i vozač autobusa, pozvao je hitnu. Preko puta kafić, puna terasa ljudi – gledaju, ali se ne miču. Nije za osudu. Nitko ne voli nesreće, ne voli patnju, ne voli krv. Prilaze još dva muškarca. Vodimo ga na obližnju klupu. Dolazi ubrzo i hitna. Pitaju ga jel se čega sjeća?

Već mi se nekoliko mjeseci mislima provlači tema o kojoj sada pišem, i nakon što pogledam iza sebe shvatim da – koliko god mi važnost nekih osoba u životu bila blagoslov – da sam ih uzimala zdravo za gotovo... Govorim o svećenicima – pastirima koje nam je Isus darovao kao ljude Crkve.

Danas, kada se biti svećenik uzima kao primjer „zanimanja“ sa sigurnom zaradom i olako se uzima njihova zadaća, poslanje i odgovornost – danas je za mene svećenik toliko više. Puno više.

Tebe tražim! Zašto se uporno skrivaš? Zašto bježiš od ovog plavog neba i zraka sunca koje osvjetljavaju tvoje lijepo lice? Shvaćam da je ovaj svijet okrutan, znam da je bol na svakome uglu. Znam i da je prethodni otišao, iako si mislila da će to trajati zauvijek. Međutim, onaj pravi je tu negdje. Čeka samo tebe. Daj priliku sebi da budeš sretna, da napokon i ti možeš s njim prošetati trgom držeći se rukom za ruku. On je taj.

Dopustiti drugoj osobi pa i samo malen pogled u svoju dušu znači aktivno sudjelovati u stvaranju trenutaka u kojima se dubinska unutarnja promjena može dogoditi. To je jedan od onih predivnih trenutaka u kojima onaj koji daje ujedno postaje i onaj koji prima, a onaj koji prima postaje onaj koji daje. Svatko od nas je jedinstven i predivan, i svatko od nas ima toliko toga za ponuditi drugima – čak i kada mi sami mislimo da to nije tako.

Draga djevojko, zapitaš li se ikada koliko vrijediš; koliko zapravo imaš za ponuditi i dati? Cure danas očekuju poštovanje, a nerijetko im nedostaje upravo tog poštovanja prema samima sebi. Toliko puno truda uloženog u način oblačenja, trepavice, frizuru i nešto četvrto, a tako malo truda uloženog u samu sebe... Što želim time reći? Ne da trebate hodati kao „strašila“ i ne dotjerati se ponekad, nego da postoje određene granice.

Ako ste kliknuli na link s naslovom „Tko mi Te krade?“ kako biste saznali riječi jednog od hitova naše estrade, savršeni ste kandidat za čitanje sljedećeg teksta. Naime, ne samo da ovdje neće biti riječi o pjesmi, nego neće biti niti masovne bezglavosti koja se može primijeniti na svima nama i u svim poljima našega života.

Zastao sam na trenutak. Buka je jednostavno bila prevelika, a probijanje kroz masu je postao borilački sport tako da mi je trebao mali time-out. Slušalice su postale dio mene, pogotovo u ovo doba kada ljudi imaju potrebu u tramvaju pričati kako su se noć prije napili, ili kako se ona Ivana usudila obući crvene štikle na plavu haljinu, ili kako je dotična prekinula s momkom nakon puna četiri dana velike ljubavi i Facebook zaruka...