Duhovni kutak

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Proteklih sam dana boravio na svom prvom apostolskom putovanju u Afriku. Lijepa je Afrika! Zahvaljujem Gospodinu za taj njegov veliki dar, koji mi je omogućio posjetiti tri zemlje: najprije Keniju, zatim Ugandu i na kraju Srednjoafričku Republiku. Još jednom izražavam svoju zahvalnost građanskim vlastima i biskupima tih država što su me primili, i zahvaljujem svima koji su na mnoge načine surađivali. Hvala od srca!

Ponovno ulazimo u vrijeme došašća, vrijeme radosnog iščekivanja Gospodinova dolaska. Netko će reći, nema tu ništa nova. Uvijek iste stvari, uvijek ista slavlja, samo ciklus koji se svake godine ponavlja. No, zanimljivo je kako se Crkva svake godine, prolazeći iste cikluse, slaveći ista slavlja, ponavljajući iste radnje nikada ne umara, nego uvijek iznova uspijeva pronaći nešto novo, nešto lijepo i duboko za onoga tko traži otvorena srca. 

Kako vrijeme odmiče sve se više približava i vrijeme došašća, advent. Lako je to prepoznati oko nas, no na žalost to se ne prepoznaje na ljudima nego na okolini. Prošećemo li gradom ovih dana vidjet ćemo mnoštvo radnika koji postavljaju ukrase na pročelja zgrada i na stupove javne rasvjete. Krenemo li od glavnog zagrebačkog trga prema željezničkom kolodvoru, prvo ćemo se na Zrinjevcu sudariti i zaplesti u mnoštvo lampica koje stoje na drveću zrinjevačkog parka već dva tjedna, a zatim ćemo na Tomislavcu naletjeti na dobro pripremljenu stazu za klizanje s, opet, mnoštvom lampica.

Dođe mi riječ Jahvina: »Prije nego što te oblikovah u majčinoj utrobi, ja te znadoh; prije nego što iz krila majčina izađe, ja te posvetih, za proroka svim narodima postavih te.« A ja rekoh: »Ah, Gospode Jahve, gle, ja ne umijem govoriti: dijete sam.« A Jahve mi odvrati: »Ne govori: ‘Dijete sam!’ Već idi k onima kojima te šaljem i reci sve ono što ću ti narediti. Ne boj ih se: jer ja sam s tobom da te izbavim«.
(Iz knjige proroka Jeremije) 

Svima nam je poznato iz kemije da određeni spojevi u određenim uvjetima pokazuju svoja svojstva. Dakle, određeni uvjeti su ti koji pokazuju kakva je neka supstanca ili spoj. Nešto što nismo mogli znati o tom spoju saznajemo ako ga stavimo u određene uvjete. Ni s ljudskim karakteristikama nije puno drugačije. 

Noć. Možda ti misao o njoj nikada nije prošla kroz glavu. Meni se u zadnje vrijeme često provlači kroz misli upravo ta riječ. S razlogom. Noć u sebi krije dosta toga posebnoga. Vrijeme je to kada je tama „najprisutnija“. Zapravo, to je vrijeme kada s najvećom lakoćom čovjek može vidjeti i najmanje svijetlo. Čak i one daleke zvijezde. Pa i samo jednu. Onu prvu. Vrijeme je to kada čovjek voli biti sam i promišljati o sebi i životu. Vrijeme je to kada zastanemo pred sobom i pred Bogom, kada povlačimo crtu i zbrajamo račun dobra i zla kojega smo učinili u nekom vremenskom razmaku.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Isus u evanđelju govori o posljednjim, apokaliptičnim događajima koji će navijestiti dolazak Sina Čovječjega, Mesije. Taj dolazak popraćen je brojnim zastrašujućim i tjeskobnim znakovima na nebu i na zemlji. Želi li nas Krist time uplašiti? Zašto nam uopće o tome govori? Svako malo događaju se neki čudni znakovi kroz povijest; ratovi, terori, ideološki sukobi i progoni, ubojstva, nemiri, gladi, bolesti širokih razmjera, kataklizmički poremećaji… Trebamo li se bojati i živjeti tjeskobno? Ne, nikako! 

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Uvijek mi je bilo zanimljivo razmišljati o danima. Što je to dan? Zašto traje koliko traje? Tko mi ga je poklonio? Kako ga ispuniti? Kako ga preživjeti? I čim se odmaknem od onih tehničkih, sasvim logičnih činjenica o danu koje mi govore kako dan traje 24 sata i kako ih ima 7 u tjednu, dolazim do puno zanimljivijih spoznaja o danu. I shvaćam – dan, ta darovana stvarnost u vremenu, nešto je prekrasno.