Duhovni kutak

U došašću se pred nas stavljaju dva lika u koja bismo se trebali zagledati i promišljati o njihovim djelima i riječima, Ivan Krstitelj i Blažena Djevica Marija. Danas, ove posljednje nedjelje došašća, zagledani smo u lik Marije. 

Jednom davno u jednom dalekom gradu živjela su tri prijatelja. Za potrebe priče dat ćemo im i imena: Ivan, Petar i Prijatelj. Treći namjerno nema ime, nego je Prijatelj. Njihov odnos bio je jako čist i bez imalo sebičnosti ili odnosa iz koristi. Ljubav među njima bila je neupitna. Ipak, postojale su određene razlike u međuodnosima. Baš kao što to inače biva s ljudima. Nikada nećemo graditi dva ista odnosa jer nam ne trebaju. Čovjek traži ono što je različito da bi se mogao ostvariti u toj razlici s drugim.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

Gospodine, odlučio sam doći i dati Ti trenutak svoga vremena. Evo, zastajem na tren i želim se pokloniti Tebi, svome Stvoritelju. Nosim sa sobom mnogo misli, želja, potreba, sumnji, briga i problema, ne znam odakle bih počeo. Znam da Te nisam dostojan i da u svim svojim obvezama često zabravim na Tebe. U svijetu ja sam svoj čovjek, a ti si neki daleki Bog. Sve bih držao u svojim rukama, radio sam i imao kontrolu nad svojim životom. A kada nešto ne krene kako sam zamislio i sve mi se počne raspadati, shvatim koliko sam slab i koliko Te zapravo trebam.

Draga braćo i sestre, dobar dan!
Jučer sam ovdje, na Bazilici Svetog Petra, otvorio Sveta vrata Jubileja milosrđa, nakon što sam ih otvorio na katedrali u Banguiju u Srednjoafričkoj Republici. Danas želim razmišljati zajedno s vama o značenju te Svete godine, odgovarajući na pitanje: zbog čega Jubilej milosrđa? Što to znači?

U svijetu se sve više mladih ljudi odlučuje za „backpaking“ putovanja. S ruksakom na leđima kreću u daleke destinacije, najčešće tražeći avanturu i zabavu. Krešimir, ministrant iz Župe Presvetog Trojstva u Prečkom, s ruksakom na leđima uputio se u posebnu avanturu, avanturu ustrajnosti, vjere i slavljenja Marije. Saznajte o kakvoj je avanturi riječ. 

Papa Franjo 8. prosinca, na blagdan Bezgrešnog začeća Blažene Djevice Marije, otvorio je Jubilarnu godinu milosrđa. Katolička Crkva preuzela je tradiciju slavljenja godine milosrđa od Židovske braće. Naime, svakih 50 godina u Izraelskom narodu proglašavala se Jubilejska godina milosrđa. Tada se oglašavala truba (jobel) koja je pozivala narod da se okupi na proslavu svete godine, kao vremena pomirenja za sve. Tijekom njezina trajanja narod je bio pozvan obnoviti dobre odnose s Bogom, s bližnjima i sa stvorenjima, a sve u duhu besplatnosti.

Nešto što mi je privuklo pažnju dok sam čitao ulomak iz Baruhove knjige jest količina glagola koji se pojavljuju u tako malo redaka. Možda djeluje banalno, ali hebrejski je jezik vrlo slikovit i prepun radnji pa zato njegovu osnovicu čine glagoli. Zašto je to važno za ovaj tekst i za ovu nedjelju došašća? Mislim da će samo nabrajanje tih riječi odgovoriti na ovo pitanje: skini (haljinu tugovanja), odjeni se (ljepotom Božjom), stavi (vijenac slave Božje), pokazat će Bog, dat će ti ime; ustani, stani, obazri se (Jeruzaleme) itd.

Došašćem dominira svjetlo koje biva sve intenzivnije blizinom Božića. Moglo bi se reći da su sveci najsjajnije svjetlo Crkve dok čitava povijest iščekuje drugi Isusov dolazak. Ovih smo dana slavili blagdan blaženog Charlesa de Foucalda. Njegov život navješta da Bog može i želi svakoga "zapaliti".