Duhovne misli

Isus je Pastir Dobri koji život svoj polaže za ovce svoje… Želi da svaki čovjek u svakom trenutku i životnoj situaciji bude okrijepljen Božjom riječi nade i ljubavi. Zato među ljude šalje svoje apostole. Daje vlast apostolima da naviještaju riječ Božju, ozdravljaju bolesne mažući ih uljem, istjeruju zloduhe… Ukratko, Božjom snagom prolaze zemljom čineći dobro, iskorijenjujući svaku nemoć iz naroda.

Današnja liturgija stvara poseban prizor iz teških situacija u kojima se nalazi prorok u svom propovjedničkom poslanju. Ništa ne garantira da će ga narod slušati, naprotiv, Gospodin ga otvoreno upozorava o poteškoćama koje ga čekaju jer je narod kojem je poslan „odmetnički“ i sinovi „tvrdokorna pogleda i okorjela srca“ (1. čitanje). No, „poslušali oni ili ne poslušali“ bitno je da „znaju da je prorok među njima.“ Evanđelje savršeno ilustrira ovu tematiku. Isus ulazi u svoj Nazaret, vjerojatno na mali odmor kako si svi znamo priuštiti posebno u ovo ljetno vrijeme.

Zato idite i učinite sve narode mojim učenicima! (Usp. Mt 28, 19) Te je riječi Isus uputio apostolima prije nego je bio uznesen u nebo. No, kakve veze te riječi imaju danas sa mnom? Bile su upućene ljudima koji su živjeli prije skoro 2000 godina i ja s njima sigurno nemam ništa. Kada zastanem malo nad tim riječima, shvatim da itekako imaju veze sa mnom. Te riječi opisuju sve ono što ja trebam biti, sve ono što ja trebam činiti. Opisuju poslanje jednog kršćanina. Na što je to svaki kršćanin pozvan? Da učini Njegovim učenicima sve narode.

Liturgija crkve danas slavi svetkovinu apostola Petra i Pavla. Volio bih se stoga, u ovom razmatranju, nakratko zadržati na jednoj epizodi iz Evanđelja koja opisuje odnos između Isusa i apostola Petra.

Snaga Božjega kraljevstva očituje se kroz Isusovo naučavanje te čudesna i silna djela koja čini pred narodom. Naučava javno po sinagogama i trgovima, ali želi svoje apostole i učenike poučiti nasamo. Želi da se ta intimna zajednica izabranih susretne na poseban način sa silom kraljevstva Božjega. Oni su oruđe izabrano da plod donose navještajući spasenje svakom čovjeku. Ta zajednica prati Gospodina u svakom njegovom činu i upija svaku njegovu riječ. Posebno onda kada narod nije prisutan. Oni su svjedoci Boga živoga.

Proteklih smo dana u našem šalatskom sjemeništu poprilično tamburali i to me potaknulo na razmišljanje o tom glazbenom instrumentu koji pokreće srce i potiče na pjesmu: o tamburici. Tamburica je prekrasan instrument koji uz pjesmu potiče i na zajedništvo: što je više raznolikih tamburica bogatstvo je veće. Pa ipak, ako želimo da nam skladni zvukovi postanu izvor sreće, valja naštimati tamburice. Kada su naštimane, proizvode skladan zvuk, potiču na radost, pjesmu i zajedništvo.

Svatko od nas ima neki svoj pogled na ovaj svijet koji nas okružuje i svatko od nas želi ovaj svijet učiniti ljepšim i boljim mjestom za život. Jedno od mjesta koje često posjetimo, kako bismo vidjeli što se događa u svijetu, svakako je Internet. Postao je to teren bez kojega nam je danas život teško (nemoguće) zamisliti. I dok nam je prije samo par godina bilo važno da nam je baterija na mobitelu puna, danas nam je još veći „šok“ ako nam mobitel nije stalno povezan na Internet. Zanimljiv bi bio i doslovni prijevod te riječi na hrvatski jezik – (iz)među mreže.

"Kada Bog nekome želi na poseban način iskazati svoju ljubav daruje mu prijatelja!" Tako kaže jedna izreka. Uistinu i jest tako. Svako pravo prijateljstvo dar je od Boga i teško se pronalazi. Svoju blizinu svakome od nas Bog želi pokazati na najočitiji način. Zar ima načina očitijeg od prijateljstva? Kroz darovanog prijatelja Bog nam nerijetko poručuje ono što trebamo čuti. Samo je pravi prijatelj kadar izreći iz srca sve ono što nam treba. Bilo da se radi o nekakvoj kritici ili o nekoj pohvali. Kako u tome možemo prepoznati Božju blizinu?

Ima ona misao koju netko jednom reče: kako se danas uči na sveučilištima, tako će se sutra živjeti na ulicama. Nedjelja koju slavimo svetkovina je Presvetog Trojstva. Presveto Trojstvo temeljna je istina/dogma kršćanske vjere od koje sve počinje. Glavni kriterij po kojemu se prosuđuje je li netko kršćanin ili nije upravo je to – vjeruje li netko u Presveto Trojstvo. Ne u tri boga, nego u jednoga Boga Oca i Sina i Duha Svetoga. Tri osobe jedne božanske naravi.

Za nekoliko dana proslavit ćemo blagdan pohoda Blažene Djevice Marije svojoj rođakinji Elizabeti. Obično se susret Marije i Elizabete opisuje lijepim bojama, kao susret dvije radosne žene koje će u skoroj budućnosti postati majke. Tim susretom željele su jedna drugoj prenijeti svoju radost i oduševljenost. No, je li to baš bilo tako?